3.6.15

Zašto sam brojala dane

Zašto sam godinu dana na svom fejsbuk profilu pisala tobožnje poruke s neba?

Razlog zašto nisam davala objašnjenje je taj što bi onda moj eksperiment prešao u samopromociju, a to nisam htjela.

Dakle, eksperiment, ili performans je bio sljedeći:

Svaki dan, bez iznimke, godinu dana napisati status koji će sažeti u jednoj ili nekoliko rečenica utiske tog dana.

Zašto to?

U mojoj porodici, među prijateljima, kolegama, među nepoznatim ljudima ima onih čiji život nije tako jednostavan kao moj. Da, upravo tako - jednostavan. Iako često kukam na to da je komplikovan. A onda sam shvatila da postoje ljudi čiji život, iz dana u dan, zavisi od neke medicinske terapije, od medikamenta, pomagala... nečega bez čega ne bi mogli da dočekaju sljedeći dan.
I da oni žive sa tim, stvaraju, raduju se, motivišu, pomažu ... ponekad mnogo više od nas koji nemamo takvih briga.

Da bih barem donekle razumjela, dala sam sebi ovaj jednogodišnji zadatak. Ne do kraja života, SAMO JEDNU GODINU!

I pogodite šta!? Ponekad mi je bilo užasno teško. Ponekad nisam bila kod kuće. Nekad bih ugasila računar i legla, i sjetim se: Nebo! Ponekad naprosto nisam imala inspiraciju. Ponekad mi nije bilo do toga, i mislila sam da je glupo.

Da, osim toga, kao što mi jedan reče: Ali, ti ako ne napišeš, tebi se neće ništa dogoditi!
Realno, neće. I to je tačno. I to znači da se u svom razumijevanju možemo samo približiti, nikad osjećati isto. Ali, i to je nešto.

Dva dana sam preskočila. Jednom je nestao internet u pet do ponoć, i svaki signal Telekoma. Drugi put sam se uspavala. I nisam završila u Hitnoj zbog toga.

Ovdje je sve na jednom mjestu. 365 dana života, 365 statusa, koji govore, da čak i ako nešto svakodnevno MORAŠ, život i dalje teče svojim tokom, ima mirne periode i talase, ima tuge i radosti.

Dosta me promijenilo sve ovo. I sad sam, pišući blog, još jednom prošla kroz zadnju godinu.

Dobra vježba, vrijedi probati. Ako želite bacite pogled, šta sve stane u jednu godinu, ili sa druge strane, u šta stane jedna cijela godina.

Prvih sto dana               Drugih sto dana            Trećih sto dana     Preostalih šezdeset i pet




6 коментара:

  1. Анониман2:21 AM

    Самопромоција се може избећи само скривеним профилима или блоговима.

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Ne pričamo o istom, nisam mislila na samopromociju mene kao osobe, već potencijalno pogrešno razumijevanje mojih namjera. Lično sam protiv skrivenih profila i blogova. Ja nisam ni javna ni medijska ličnost, moji profili i blogovi su za ljude koje (uglavnom) poznajem i sa kojima mogu da razmijenim mišljenje bez sakrivanja iza pseudonima. Naravno, nemam ništa protiv da neko misli i drugačije, ali uvijek imam neprijatnost u komunikaciji sa "anonimnim". A ja ne volim da mi bude neprijatno. Volim da znam da ia nekog mišljenja stoji osoba, jedino tako u "kompletu" mogu da akceptiram neki stav.

      Избриши
    2. Анониман12:38 PM

      Једна игра наметнута себи је прерасла у манију других - па се то види као самопромоција из разлога скромности.

      То је моје мишљење и ја сам особа, и поред тога што се именујем (псеудонимом) или остајем анониман.

      Избриши
    3. Poštujem vaše mišljenje, Osobo. ;)

      Избриши
    4. Анониман1:48 PM

      Добро, геријо :) Само проверавам како си ;)

      Избриши
  2. Аутор је уклонио коментар.

    ОдговориИзбриши