17.9.17

Lijena žena

Ko rano rani – uvećava šanse da se zajebe. Vjerujte mi na riječ. Ne treba vjerovati svakoj narodnoj, naš je narod, najblaže rečeno, pun humora! A znajući nas, te su poslovice smišljali upravo kad se zajebu, pa u fazonu, što samo ja, neka se još neko nasuče.
Da podkrijepim. Dokazima, da šta drugo.

Poranim, dakle, kao svaka vrijednica, da mi vikend ne prođe uzalud. Voljna za velike poduhvate, prvo se bacim na terasu. Za neupućene, moja terasa (koja je zapravo lođa koju ja zovem terasom) nije prazan prostor sa bijelim stolićem od kovanog gvožđa i dvije stolice kao u modnim časopisima, već nešto između dnevne sobe, špajza, vešeraja  i čitaonice. Sve što mi je bitno je tu, na terasi.  Plus cvijeće. Ovo posljednje iz čistog inata, jer kažu da na našoj, sjevernoj strani, ne uspijeva ništa jer nema sunca. E, pa meni uspjelo.

Dakle, riješena da je uljudim (možda banu gosti! – šala, naravno) u stilu prave reduše izvadim terasi dušu, oskrnavim joj paučinu u svakom ćošku, zabodem metlu u njene najdublje skrivene kutke, raskrinkam joj sve izgovore. Dovršim je krpom, koja je i sama poslije toga otišla u smeće. Ma ukratko, obračunale smo se za sve pare! Ja njoj otela punu kesu koječega za pravac kontejner, a zauzvrat, nokte ostavih negdje u njenim neravninama. Ili u onoj krpi nesrećnoj. Pošteno. Sad neka dođu i gosti!
Ne mogu sad širiti temu da objašnjavam kako izgleda žena u srednjim, takozvanim najboljim godinama kad je spopadnu hor-de-moni, uglavnom iz zaleta se nađem u kupatilu, pa ponovim rečene radnje, ovaj put sa više vode i nekoliko rizičnih proklizavanja. Pa vrednica, rekoh vam ja. Vala, blistaće i moja kuća!

Rastvorim sve i zadovoljna krenem u šoping. Lažem, nije baš šoping, više ono nabavka jer je svega potrošnog nestalo još prije deset dana. Onda sat vremena  guranja kolica. Prilično sam se držala spiska, da se pohvalim, od nepotrebnih stvari kupila sam samo (još jednu) turpiju za nokte (a koje nokte, gdje su mi?!), nadstolnjak sa jelenima i natpisom „Merry Christmas“ (inače ne znam nad šta, jer ne koristim ni stolnjak) i neke karneks otrove (bila akcija, dijelili plastične kutije kad kupiš tih nekih palaca). Zamalo da kupim i simeks rakiju jer je poklon bila pepeljara, ali sam se sjetila da sam rekla zbogom porocima (za danas), pa sam odustala.

Kad sam izašla iz marketa, sijalo je sunce, padala kiša, duvao orkan, a stabla su iščupana letjela okolo zajedno sa kontejnerima i saobraćajnim znakovima. Ne figurativno. Stvarno.

Evo me kao na Floridi, pomislih dok sam vozila između grana, plastičnih stolova i tendi.  Terasa!!! Da li da nastavim kući, ili da se jednostavno zakucam u banderu, ako ona prije toga ne padne na mene? Pa ne danas!!  Zašto danas?!

Naravno, na terasi (a u solidnoj količini i po stanu koji sam inače čistila juče) bilo je kubik lišća i grana, lavor i pola korpe za veš (nisu moji), dva poklopca od šahta, reklama nekog butika iz Novog Sada i još kojekakvih sitnica iz bližeg i daljeg komšiluka. Kao da je nikad niko nije čistio od kad je zgrada dobila potvrdu o tehničkom prijemu. U kadi gnijezdo od goluba i nešto što je možda prije dvije godine bilo golub, mokar peškir FK Partizana (baš nemam sreće) ,nešto što liči na dio od stelta F117,  i opet lišća, lišća, grana, grana... Sutra u dvorištu da pravimo vašar-razmjenu, ko je šta čije našao.

Kolač! Obećala sam kolač! Dva sata ranije, kad sam bila haj. Indisponirana, odlučujem se za najbržu varijantu kolača koji se zove „Lijena žena“. Baš tako. Pravi se sa piškotama, šlagom i voćem, gotov je za 15 minuta.  I gle čuda: svi oduševljeni.
To sam zapravo htjela reći: vrijednoća je precijenjena. Pre-Ci-Je-Nje-Na!

A evo i recepta:
Kutija piškota, jedan voćni jogurt, jedna kesica šlag kreme od vanile, 2 kesice šlag pjene, 300 grama voća (najbolje  jagode, maline, kupine) koje se umiješaju u umućenu šlag kremu.
U dublju posudu složiti red piškota, zaliti ih voćnim jogurtom (1/2), pa krem sa voćem, pa šlag, pa opet piškote, jogurt, krem, šlag, gotovo. Staviti u frižider nekoliko sati. Iznijeti pred ljude i dati im kašike. Ako nemate stolnjak ni nadstolnjak, dajte im po salvetu. To je to. Ishvaliće vas svi garant, ovo ne može „neuspjeti“. Ćao.