26.2.14

Unutrašnja žena

Unutrašnja žena nije ono žensko što se može vidjeti i dodirnuti. Ona je bezvremena i  svevremena, čuči u nama, ali nas i obuhvata. Ima svoje obrise i u svakom muškarcu, baš kao što u svakoj od nas stanuje pradavni ratnik. Ona je ta koja sve vidi i sve pamti. Ponekad nam u ruku stavi oružje, na usne pravu riječ, a nekad nas oblije suzama. Nasuprot nekim mišljenjima, ona ne kažnjava. To radimo same. Ona je blaga, Velika Majka,  ona savjetuje i podsjeća. Javlja nam se na hiljade načina, kroz knjige koje čitamo, pjesme koje slušamo, slučajne razgovore  nepoznatih ljudi. To je onaj osjećaj da nam je nešto poznato, da smo to doživjele. Unutrašnja žena je tu da podijeli iskustva svih žena iz svih vremena i da svako prepoznamo kao svoje.

Ona je ta zahvaljujući kojoj se otisnemo i započinjemo novi život, a da pritom ne osjećamo strah.  Ona je u predmetima koje čuvamo, i predmetima koje pravimo svojim rukama. Ona je san i bez-san. Ona je ta zbog koje reagujemo. Na podražaje. Koja nam šapuće kako da prepoznamo i razlikujemo riječi, dodire. Ona je ta koja nikad ne odlazi, nikad ne optužuje.
Kad je najteže, kad naiđe tuga, usamljenost, napuštenost, bijeda, bolest, kad se slomi sve... slomilo se samo nešto u vanjskom svijetu. I dalje smo na nogama, a Unutrašnja žena je tu i  tiho priča prastare priče o onima koje su bile prije nas, i ustajale... 
Najgore što možemo uraditi je da zakopamo Unutrašnju ženu duboko u nedođije svog bića, ili zaglušimo njen glas bukom iz spoljnog svijeta.

Uvijek možemo izabrati dva puta: da dozvolimo da nas vode pravila materijalnog svijeta, i da postanemo robovi trendova, tuđih mišljenja, novca, izgleda, starosti,  lukavo skrivenih zidova koji se grade svuda oko nas da bi nas napravili ograničenim i uplašenim od svakog iskoraka, ili da poslušamo Unutrašnju ženu i živimo bez straha i  slobodne, a istovremeno pune ljubavi i iskreno odane svakom putu koji izabremo.

Inner-woman , dreamstime.com

8.2.14

Glave kupusa kruže orbitom

Definitivno, Tim Berners Li je veliki šaljivdžija. Pazite šta vam kažem. Jer, kako bismo bez njega znali koliko ludila ima ima na planeti. Naravno, pomogao nam je i da saznamo dobre i korisne stvari, da se povežemo, da napredujemo. Ali, ruku na srce, kome je do toga, uvijek će naći način da pronađe šta mu treba. Kolateralni efekat je u informacijama koje ne samo da nam nisu potrebne, već im ne možemo pobjeći, pa ih naš mozak procesira upravo kao da su važne, i ne stiže ih filtrirati.

Opet mudrujem. Ali zapravo je jednostavno. Evo, recimo: posljednjih dana, veliki broj žena na svijetu naprosto potiskuje u drugi plan važne informacije o tome šta će kuvati, kako su im djeca prošla u školi, imaju li u novčaniku dovoljno za korpu, jesu li jačim polovinama ispeglane košulje...a sve to zbog – kupusa!!

izvor: fondacija.exitfest.org

Naime, reče jedna svjetska ljepotica da se konzumiranjem kupusa povećava obim ženskog poprsja!! (ovo ženskog sam ja dodala, mada je ostalo nejasno važi li za oba pola).  Već zamišljam gužvu na kvantašu, iako promoterka pomenutog recepta sama i nije baš prsata – ali, ko još upoređuje činjenice, nema se vremena za to, gutaju se samo izvedeni zaključci. Nema se vremena ni ukrstiti novo saznanje sa dugovažećim vjerovanjem da upravo kupus-dijeta najbolje skida masne naslage, a grudi su upravo to.

A mene, zločestu, pamćenje jako dobro služi, pa se sjetih jednom davno, radila sam tad u vojsci, naišao jedan period kad se u svim vojnim menzama Jugoslavije danima jeo kupus na sto načina. Provukla se tad priča (tad se još uvijek prenosilo zastarjelim „priča se“ načinom), da je sin nekog visokog starješine ušao u neki posao s kupusom, pa eto, treba sad i da proda to što je proizveo.  Da je istina što Olga priča, trebalo bi da se na prvi pogled moglo uprijeti prstom i reći: Evo je, ova radi za vojsku!  Я не помню ничего подобного, Ольга.
Takva ljepotica, pa joj zapalo da reklamira kupus. Ali, biznis je biznis, a konzumacija besmislica je u zenitu, pa zašto da ne. Odlična prilika da se proda ono što je ostalo, a nije završilo u kacama.

Idemo dalje.  Nisam ja ostavljala poslove da bih pisala o kupusu i glumičici, pa hvala svima koji su izdržali žvakanje i ispljuvak banalnosti i čitaju još uvijek, jer me poznaju i znaju da ću na kraju objasniti.  Marketing nas je najprije proganjao iz štampe i sa televizije, ali od toga je jednostavno pobjeći. Onda je počelo agresivno da se širi internetom, i taj se haos teže zaustavlja. Čak i opreznim i trezvenim korisnicima mreže postaje sve teže razdvojiti  šta je informacija, šta kampanja, šta antikampanja. Ponekad imam osjećaj kao da se akteri nekog čudnog rata u mojoj glavi bore svijetlećim mačevima, a ja samo vidim bljeske, i  mogu samo da žalim za nastradalim moždanim ćelijama.
A onda se dešava novi preokret. Akterima više nisu dovoljni vojnici, već se regrutuju i zaluđene mase, koje i ne znaju da su to. Šeruj, šeruj, lajkuj, dijeli, preporuči...ma ne tooo, crko dabogda, sad ću da te blokiram i prijavim... Ako sluđeni i istrošeni vojnik i odustane od Interneta, nakon što je već izgubio svaku vezu sa svojim ličnim idealima, potrebama i preferencama, stiže nova pošast!
Iako je izgledalo da je prevaziđeno, opet se pojavljuje komuniciranje mobilnim i fiksnim telefonima, pa i dolazak na vrata. Od medijskog i Internet uticaja na mase, prelazi se na targetiranje pojedinca. Targetiranje bi bilo donekle i razumljivo da je zasnovano na dobrovoljnosti, utvrđenim interesovanjima i pokazanoj znatiželji. Razlog da sumnjam u ovo je potpuno lične prirode. U posljednje vrijeme saznala sam o sebi mnoge zbunjujuće informacije, a sve su mi saopštene lično i neposredno, upućene na moje ime. 

Tako sam, upravo ja, imenom i prezimenom, na tom i tom broju, dobila silne nagrade i putovanja , jer oni ZNAJU da ja volim da putujem (nikad nisam koristila usluge ni jedne agencije), dobijala sam jastučiće i ogrlice, postala sam uvaženi kupac Topšop proizvoda (nemam ni jedan),  zahvaljuju mi se na zaiteresovanosti za časopis Agrobiznis i nude mi i ostala izdanja njihove kuće (ovi gledaju u budućnost, svaki IT inženjer ima potajnu želju da čuva ovce i peče rakiju), a nervna rastrojenost mi je izašla na vidjelo jer se ispostavilo da sam provjereni simpatizer nekoliko (više od 4) političkih stranaka. Posebno je indikativno da navedeni pozivari i posjetioci nisu baš primjeri ljubaznih osoba. Najblaži zajednički opis bi bio „navalentni“, mada bih za neke rekla i agresivni.  A ja ne volim da me neko plaši, to me baš ljuti. Jer, nikom ništa ne dugujem, pa kod mene nema ko doći „po svoje“.

Smatram da se čitava medijska ujdurma može preskočiti, i Internet je stvar ličnog izbora, ali direktna obraćanja nepoznatih ljudi i neprijatno navaljivanje i sugestivno obraćanje su nešto oko čega se treba dobro zamisliti. Ne želim da vjerujem da dolazi vrijeme u kome neću moći da zaštitim svoje mišjenje, svoje želje i svoj mir.

(Ovi sa Agrobiznisom su me ipak zainteresovali. Još neka posla da završim, pa kućica negdje u Šumadiji, jedna krava pet koka i  Bog da me vidi! )