Ubiće nas moda. Volimo da smo u trendu pa
to ti je. A Internet Bogom dan da trendovi budu svima nadohvat ruke. Eto,
recimo – zdrav život. Ja, kao skroz praktična trendseterka, vidim da nemam ni
vremena ni para da primjenim sve savjete, pa pokušam da ih složim na gomilu i
vidim šta je to što im je svima zajedničko. I
u presjeku svih savjeta za zdravo i dugo življenje pronađem: Uzimati što
više tečnosti! To je, bez razlike, za sve dobro!
Hoćeš da smršaš: pij što više tečnosti! Za
podmlađivanje i protiv bora: što više tečnosti! Za nizak pritisak: što više
tečnosti! Protiv virusa i bakterija: što više tečnosti! Na neki volšeban način,
voda popravi sve, od lenjih creva do međuljudskih odnosa. Ne bih sad izvodila
dodatne zaključke jer ću uraditi upravo ono što želim da osudim u nastavku,
uglavnom, svaki dan pijem ko kamila poslije tri mjeseca u pustinji.
A voda (kad već popravi po tijelu sve što
treba) hoće i da izađe. Tako da prije nego što bilo gdje krenem, ja u glavi
pravim mapu gdje usput ima toalet. Pošto
je to pravi ratni plan, podrazumjeva i situacije bjesomučnog upada u neki lokal
(ako je ugostiteljski situacija je bolja, ali može biti i butik), unezvjerene
face:“toalet“, i protrčavanja pored zaposlenih bez čekanja odgovora.
U mojoj firmi je, kao i svuda, neka
štednja, pa ne možemo računati da će uvijek biti toalet papira. Jedno vrijeme
sam nosila od kuće, ali to opet traži memorijski prostor, pa sam uhvatila bolji
sistem: kad idem ujutro, dok papira još ima, ja obavezno uštekam odgovarajuću
količinu u brushalter. Tako sam uvijek i svuda obezbjeđena.
Danas, u onoj zapari u autobusu (do 15. aprila
se ne isključuje grijanje u prevozu), kako god pokušam da dignem ruku da se
okačim, čujem da mi nešto šuška. Sjetim se, danas je bio baš berićetan dan,
triput sam štekovala, a samo jednom koristila štek. Sad da vadim papir iz
grudnjaka u sred busa, ne ide. A opet, zamišljam, onesvjestim se sad od ove
zapare, dođe hitna, raskomote me, a ono iz brusa ispada toalet papir.
Znatiželjna publika bi stoprocentno zaključila da sam pokušala da vizuelno
povećam sise! Bio bi to pun autobus samozadovljnih detektiva: A,ha! Evo je!
Kako se otkrila njena tajna! Pala je u nesvjest, a onda se desilo nešto
neočekivano!
Svijet uglavnom počiva na zabludama. Što
kažu, mišljenje je kao dupe, svako ga ima. I oni koji ga nemaju gledaju da ga
brže-bolje skrpe, pa očas maznu nečije, neko što im izgleda dovoljno
komplikovano i nerazumljvo, jer onda mora da je pametno.
Sposobnost zaključivanja je danas
najzloupotrebljavanija, jer u poplavi instant svega, što ne bismo imali i
instant mišljenje. Zašto u nedostatku informacija razmišljati o mogućim
objašnjenjima, a pogotovo onim jednostavnim, kad je na raspolaganju toliko
bizarnih, lascivnih... daj nešto gdje ima laži, prevare, intrige, daj nešto
lascivno, nešto perverzno. Mozgovi otupljeni serijama i rijalitijima više i
nemaju sposobnost da se odrede ljudski prema običnim životnim stvarima.
Lešinarsko novinarstvo, gadosti iz pera onih što kampuju ispred kuća
unesrećenih, a publika navučena na perverziju samo kliče: Daj, daj! Još!
Svijet uglavnom počiva na zabludama. A
svijetu se, poznato je, ne može ugoditi. Imeđu ostalog i zato što većina živi
vođena svojim strahovima. Ja znam da će oni malobrojni koji ovo pročitaju, da se
slože sa mnom. Ali većina neće pročitati, jer im je zamirisala krv, čekaju da
vide fotografije rana nesrećne pjevačice, i da saznaju ko je i kako, detalj po
detalj, izvršio svoj krvavi pir nad nesrećnom ženom. I jer ih strah kojim su
okovani tjera da misle: Uh, dobro je, nije se meni desilo. Umjesto da slijede
svoje snove oni bježe od svojih demona. A mogli su da biraju. Sloboda izbora je
ono što je zajednička nit svake religije i svih učenja mudraca širom planete.
Pa ne bih rekla da je baš slučajno.
Uvijek postoji rješenje. Malo nas je, ali
dišemo. Ja duboko vjerujem u to. I dalje sam dobro raspoložena (cijenim da je
od dovoljno tečnosti).
