30.6.13

Higijena uma



Mnoge stvari u životu radimo automatski, što nas dovodi u zabludu da se pritom ne uključuje mozak. Na najnižem, fiziološkom nivou, naš mozak takođe ima različite “sektore” za različite operacije, tako da su i one, najobičnije radnje zapravo samo rezultat impulsa koji dolazi iz najprimitivnijeg dijela mozga. Neću širiti ovu temu, o tome su dosta pisali stručnjaci,  krenuću samo od konstatacije da svaka naša radnja i reakcija dolazi “iz glave”.  Iz toga je lako zaključiti da je teško bilo šta raditi dobro, ako nam je u glavi nered. A budući da je naša glava naša stvar, mi smo jedini koji smo za taj red ili nered odgovorni.

fotografijasloanreview.mit.edu


Priznali to ili ne, svi mi pokušavamo, stalno ili povremeno, da pronađemo „recept“ i „tajnu šifru“ , koja će nam smiriti misli, odagnati brige, pomoći da prestanemo da ponavljamo iste greške.  Istina je da takvog recepta nema, bar ne u smislu u kom moderni zapadni svijet posmatra ideju rješavanja problema. Jedino što ima efekta je stalno podizanje svjesnosti,  neprestana prisutnost u sadašnjosti, poznavanje sebe i ljubav prema sebi koja se očituje kroz napore da poboljšamo svoje psihofizičko zdravlje, jer je naše tijelo zapravo jedino što mi u ovom životu imamo. A to podrazumijeva izvjesnu disciplinu u svakodnevnom životu.  
Ovdje ću navesti lični primjer: U želji da poboljšam svoju komunikaciju i bolje upravljam konfliktima, čitala sam o tome, čak i išla na nekoliko seminara i radionica. Rezultat je bio da sam u nekim situacijama jako dobro komunicirala i rješavala konflikte (pogotovo sam bila dobar savjetnik!), ali neke druge su me potpuno izbacivale iz kolosjeka. Šta se desilo? Ja sam zapravo našla „prečicu“ i u svojoj glavi napravila svojevrsnu tabelu: Situacija – reakcija. U prepoznatim situacijama izvlačila sam model, i to je palilo, ali kad bi se desilo neočekivano – ja zapravo nisam imala suštinsku formulu za rješavanje bilo koje situacije. Posebno onih gdje su bile upletene emocije.
Dakle, ono što želim naglasiti je da se svjesnost ne postiže grčevitim razmišljanjem u stilu „ ja sam svjestan“ „ ja sam prisutan“ , već nizom aktivnosti koje posrednim putem dovode do željenog cilja.

Baveći se različitim stvarima, od onog što mi je profesija, preko raznih radnih mjesta, projekata, hobija, interesovanja, došla sam do zaključka da sve na svijetu zapravo funkcioniše na sličan način, i da su obrasci isti, već hiljadama godina. Ljudi su dio prirode, i ponavljaju njene obrasce, a tehnički sistemi su samo ljudski proizvodi postavljeni opet na istim tim principima. (Ovdje slobodno mogu ustvrditi da i između ljudi i tehnike postoji uzajamna razmjena energije, ali o tome neki drugi put).
Na osnovu toga, evo nekoliko važnih principa koji sigurno donose rezultat, a rezultat je jasniji um, što će nam otvoriti vrata da se svjesno suočimo sa svakom situacijom, i damo od sebe najbolje. A to možemo samo ako nam je u glavi red. Ja to zovem higijena uma.

Pismenost.  Naučite svoj jezik. Naučite ga dobro i pravilno. Jezik je osnovni način da uobličimo svoje misli i da ih saopštimo. Nemogućnost da se izrazimo stvara frustraciju. Danas srećem mnoge eksperte u svojim disciplinama koji ne znaju gramatiku i pravopis, i to pravdaju „to nije bitno, važno je da poznajem materiju“ . Ne slažem se. Ne govorim ovdje samo o vidljivom efektu u smislu „nepismenog teksta“ , već o prethodnom koraku, formulisanju vlastite ideje kroz riječi. Nadalje, neko ko ne poznaje svoj jezik, ne može dobro naučiti ni strani, ni programski.  Podižući pismenost i učeći razne finese svog jezika, osjećamo kako nam se i misli obogaćuju. Ovo je proces, i traje čitav život. Čitajte. Ispravljajte greške. Obogaćujte rječnik. Nema opravdanja za nepismenost.

Životni prostor. Ja definitivno nisam neko kome je stan kao apoteka. Dakle, to nije ono što sam htjela reći. Ali, ako već imate nered, neka to bude kreativni nered. Za početak, riješite se svega što vam ne treba, i ne sakupljajte kao hrčak stare novine, časopise, ambalaže. Bacite sve što ne koristite, jer zauzima prostor koji vam treba. Gužva u ormarima pravi pritisak i u glavi. Nered koji gledate svaki put povlači razmišljanje o neredu, i nedajte da vam to odvlači pažnju. Neka vam u vidokrugu bude ono čime se tih dana bavite. Lično se oduševim kad negdje vidim knjige i igračke. Sa druge strane, ne osjećam se baš prijatno u sterilno sređenim stanovima, pa kad tražim papir i olovku, to potraje dok se nađe. Evo, ja imam papire i olovke svuda nadohvat ruke. Nadam se da ste shvatili: riješite se nereda koji guši, njegujte kreativni nered. Stan nije izložba namještaja.

Izgled. Nemojte nositi stvari u kojima se ne osjećate dobro, čak i ako ste ih dobili od najdraže pokojne tetke iz Australije. Ne namjeravam da apelujem na ličnu higijenu, ali ponekad i pranje ruku pomogne da „speremo“ sa sebe negativnu energiju. Meni se često desi da se poslije teškog razgovora ili neprijatnog događaja moram okupati. To pomaže. Ne dajte da vam dan pokvari gledanje u vlastite neuredne nokte u sred susreta koji vam je važan. Druge osobe to možda neće primjetiti, ali vi ćete se osjećati loše, i čitav stav će vam biti takav. Ne povodite se za modom. Danas gledam mnoge žene koje se muče u neudobnoj odjeći i obući. Kako pritom mogu o bilo čemu pozitivno razmišljati?

Zdrava hrana i fizička aktivnost. Bilo šta da napišem, biće suviše. Osim da ne postoji argument protiv. Svuda oko nas su ljudi koji ne štede para i truda kad se pokvari auto. Kućni ljubimci se uredno šetaju i hrane namjenskom hranom. Vidjela sam ženu koja dramatizuje ako njen pas pojede pileću kost, a sama se naliva sa dva litra gaziranih pića dnevno. Izgleda da postoje ljudi koji ne vole svoje tijelo i trude se da ga upropaste što brže. Lagano samoubistvo. Nemojte biti među njima.

Borilačke vještine. Joga. Ovo nije sport. Ovo su vještine. Budući da dolaze uglavnom sa Istoka, nose i komponentu vještine vladanja sobom, uspostavljanja jedinstva duha i tijela  poštovanja druge osobe, čak i ako je neprijatelj. Uključuju vrlo korisne tehnike pravilnog disanja i koncentracije. Definitivno odličan način za čišćenje uma. Lično, ja sam otkrila aikido, i puno mi pomaže, prvenstveno Ki komponenta. Istražujte, pronađite onu koja je najbliža vama.

Meditacija. Ne mora biti istočnjačka. Ne podrazumijeva udaljavanje od vlastite religije. Naprosto, bitno je naučiti se tehnici potpunog smirivanja i sjedinjavanja sa svim što nas okružuje. Meditacija može biti i potpuno odsustvo misli, može biti i molitva, može biti transcedentiranje svijesti u ekstremitete... varijacije su razne. Nema veze sa sektama. To je samo način kako da priđemo najbliže sebi. Vrlo koristan način.


Danas je nedjelja i ja nisam otkrila ništa novo. Samo sam ponovila sve ono što je već poznato, ali mislim da nije naodmet. Ima tu još dosta nepomenutog, pozitivan stav, osmjeh, druženje, porodica, muzika... Svi dobro znamo šta je to što nas čini bistrijim i boljim. Ali, ponekad to zahtjeva određeni trud. Izbjegavanjem tog truda, činimo sebi ustupke, ugađamo sebi i trasiramo put za brže propadanje. Ono što je važno je da je taj „trud“ koji nam iz pozicije nedjelovanja izgleda kao „teški rad“ , zaprovo najčešće potreban samo na početku. Kasnije, sve ove dobre navike idu same od sebe, i pričinjavaju nam radost. Rezultat koji dobijemo čini svaki trud svrsishodnim, a to je i suština našeg postojanja.

22.6.13

Kome odgovara ovakvo stanje?

Napraviću mali iskorak u svom blogovanju, u odnosu na započete teme.  Jer mislim da je važno. Jer mislim da vrijeme ne radi za nas. Jer sam zabrinuta.

Kud god da krenem, šta god da podržim – udarim u netransparentnost.

Moj utisak je da se ovom narodu (narod u smislu građani = birači = poreski obveznici) ništa ne objašnjava. Samo nam se serviraju konačna rješenja, koja ne djeluju uvijek logično. A ono što je u tom slučaju logično je da će isti taj narod ( izmučen raznim prevarama, nepravdama, zavjerama) zaključiti da je u pozadini svega opet neka korupcija. Lična korist. Jer, ako zajedničke ne vidimo – mora da je lična. Što bi se nešto radilo, ako za nekoga nema koristi? 

Tri su elementa društva prepoznata kao pokretači razvoja: intelektualci angažovani od države i kompanija, političari i intelektualci frilenseri.
I pričaju, da citiram jednu koleginicu, kao razvezani zvončići. Odaju utisak kao da su u stalnom sukobu i negiranju. A ono što presuđuje je uvijek raspodjela moći.

Može li se ovo promijeniti? Može li se napraviti zajednički front svih kojima je stalo da ovoj zemlji i njenim građanima bude bolje? Može li postati zajednička obaveza da se u ovoj zemlji živi bolje? Ili nam oni koje smo rodili nisu dovoljan motiv?

Ako se ovo ne promijeni, moja je generacija uzalud živjela.