10.2.17

(Još jedna) istina o lovcima

Ljudi često reaguju emotivno, i ponekad slika izvuče na površinu osjećanja koja zamute logično razmišljanje, i naše zaključke hitro odvuku na jednu stranu. Odemo u krajnost, i ne pomišljajući da možda nismo sagledali čitavu sliku, da možda postoje argumenti i za opciju protiv koje se borimo, a da nikad nismo razmišljali o tome. Da nismo baš uvijek najpametniji, i da iza nečega što osuđujemo ipak postoji neka struktura, organizacija i znanje.

Pa zato, prije nego što ponovo pogledate sliku Vuka Kostića i pljunete na nju, da vas pitam,

Jeste li znali da:

  • Lov je sport koji ima svoja pravila i norme. Nastao je iz jedne od prvih čovjekovih aktivnosti, tako da postojanje ovakvog nagona nije nimalo neobično i neočekivano, niti se može smatrati devijacijom modernog doba, jer je star koliko i ljudski vijek - nekad je bio pitanje egzistencije, danas je samo sport koji podsjeća na to.
  • Da bi se postalo lovac prvi korak je polaganje lovačkog ispita, koje nije nimalo jednostavno. Traži se dobro poznavanje divljih životinja, kao sisara tako i ptica, njihovih navika, osobina, reproduktivnih perioda, ishrane, staništa; znanje o izgradnji hranilišta, pojilišta, rukovanje alatom za košenje trave i krčenje. Potrebno je znanje i o svim vrstama terena, vodotokova, izvora, preživljavanja u prirodi, vremenskih prilika, prirodnih zakona, i na kraju , rukovanju oružjem i municijom.
  • Postoji nešto što se zove „ lovni kalendar“ i što precizno definiše kad se i koje vrste smiju loviti, a kad moraju da se hrane, kad se i kako broje, a dodatno je regulisan i broj primjeraka određene vrste koji smije da se odstreli
  • Obaveza lovaca je da čuvaju lovište i da se brinu o zdravlju i bezbjednosti lovišta, da ga neprestano obilaze, nadziru i održavaju.
  • Obaveza lovaca je da hrane i poje divlje životinje u svom lovištu svaki put kad dođe do poremećaja vremenskih prilika
  • Redovno se vrši „čišćenje“ vrste, planskim odstrelom bolesnog i genetski oštećenog dijela divljači
  • Vrši se kontrola grabljivica, ne dozvoljava se da grabljive vrste preovladaju i unište plemenitu divljač

… itd, itd, ko želi ima se gdje informisati. Samo kažem: „Prije nego što pljuneš nešto, pročitaj i nešto“
U svakom slučaju, u organizacije koje se brinu o prirodi, staništima, biodiverzitetu, održivosti, zdravlju i zaštiti životinja u svakom slučaju i bez svake sumnje spadaju i lovačke organizacije.

Mogla bih nabrajati do sutra, ali za mnoge lovci su i dalje ljudi koji „vole da ubijaju životinje“. Po mom mišljenju ljudi koji vole da ubijaju životinje su stočari, farmeri. Ne znam sad baš da li vole da ih ubijaju, ali sve što rade vodi samo tom cilju. Oni ih gaje, i onda pobiju sve do jedne. Lovci uživaju u prirodi, šumi, za vrijeme lovostaja grade hranilišta, hrane i poje,  posmatraju životinje, uživaju u njima … i u lovu ubiju po neku, i to u procesu lova u kom životinja takođe ima šansu da se spase. Najčešće to tako i bude, pogoci nisu tako česti u lovu, niti izvjesni kao u klanici. A i divljač se lovi zbog hrane ili kože. Iz istog razloga iz kog se gaje životinje. U većini, ipak smo mesojedi. To je činjenica, i ja je ne bih mijenjala. I ako to uzmemo kao početnu pretpostavku, lov je puno pravedniji od klanice.

I za sve one koji su zimus (što izuzetno hvalim!) nosili hranu i ćebad smrznutim psima po gradu, samo da napomenem da postoje i mnoge druge, puno ugroženije i bespomoćnije životinje van gradova i ljudi koji su svaki drugi dan odlazili u šumu, pješačili kilometre i kilometre po dubokom snijegu da bi odnijeli sijeno, so i provjerili da li su životinjama u šumi zaledila pojilišta. I gle čuda, ti ljudi su lovci… Isti onakvi kao Vuk Kostić, koji nisu samo šerovali apel "pomozimo psima na ulicama", i spustili činiju hrane ispred zgrade, već su prošetali 20 km na  minus 20 da nahrane i napoje srne, zečeve, fazane ...koji bez njihove pomoći ne bi preživjeli.


Postoji i kršenje lovačkih pravila, i ubijanje preko mjere, ali to je kažnjivo. Štaviše, kažnjivije nego kad ljekar ostavi pacijenta da umre bez zdravstvene pomoći zato što:
- nije njegov pacijent
- nije se liječio u toj ustanovi
- završeno je radno vrijeme
O tome treba brinuti u ovoj jadnoj zemlji, a ne da li se neki lovac slikao sa plijenom. Ali to je druga tema, ne samo da je teža, već je i daleko veća sramota za ljudski rod, pa je onda puno lakše lamentirati nad ubijenim srndaćem. Ova država puna problema već godinama nikako da pošalje pravi metak u pravu metu, samo se beskonačno iscrpljujemo ćorcima i promašajima.

Dodatna literatura, ETIČKI KODEKS LOVACA SRBIJE

2 коментара:

  1. Sve ovo što si napisao je tako - u teoriji.

    U praksi, lovci su krvoloci kojima je jedino zadovoljstvo da prospu krv.

    Sreća je smao što kad krenu u lov, uglavnom se brzo ponapijaju pa nisu u stanju da istrebe živi svet.

    ОдговориИзбриши
  2. Peđa, ja sam napisaLA, a očigledno da je vaša površnost u čitanju slična i u ostalim oblastima. Nadam se da poznajete baš puno lovaca kad ste napisali ovako nešto.

    ОдговориИзбриши