Merdevine

Tako ja, idem i nosim svoje merdevine. Da u svakom trenutku mogu da se popnem, da ne moram da tražim i da zajmim. Ima ta neka zgodna visina, iznad onih sivih oblaka što nose kišu, među onim bijelim, što samo golicaju, ma čist kiseonik. Visina taman tolika da se ne čuje šta ovi dolje pričaju. Srećom, ne vidi me niko na mojim merdevinama,  jer narod danas gleda predase, a još više podase, negdje u vrhove cipela, a nekad mi se čini i dublje, tamo negdje gdje su te cipele prije ohoho  godina šetale. Jer, ja se i ne penjem da bi me neko vidio, već da bih ja vidjela gdje se sve protežu veze među stvarima (one stvari koje nisu stvari), jer kad sam to jednom otkrila da uzroci i posljedice nisu, kako pričaju, tu u lokalu ni u blizini, već se razvlače kroz vrijeme i prostor, da bi se samo rijetki tome slatko smijali. Nisam ja među tim rijetkim, ja se više radujem traženju, ali srećem te što vide dobro i daleko, pa mi lijepo i stati pored njih.

A ja sam baš emotivna, u onu žensku stvar, pa vučem teške merdevine od punog drveta, jer vjerujem da i to drvo pamti i misli. A možda nije sve ni u emocijama, nego sam zadrti asketa, pa mislim ako bi mi bilo previše lako, ne bi me toliko radovalo.

I ne idem ja da se osamim, taman posla. Ne biste vjerovali koliko nas se pentra. Divnog svijeta, majke mi. Pomislio bi neko da je tajno udruženje. Ali niko se tu ne krije, samo, rekoh već,  svak se svojim poslom zabavio. Neko tapše carevom odijelu, neko nosi svoje merdevine ...

U raljama javnih preduzeća

Kad su u pitanju osnovni servisi, tu nema cile-mile. Država i lokalna uprava to drže pod svojom kontrolom (da ne kažem šapom), jer oni znaju šta je za građane najbolje, i ne prepuštaju ništa slučaju. To je jedini način da sve radi. Jer ko zna šta bismo uradili kad bi kojim slučajem imali slobodu izbora, i kad bi postojala konkurencija. A ja kao inženjer kažem, kad su u pitanju kritični servisi, tu nema funkcioniše malo ili mnogo. Ili funkcioniše ili ne. Dakle, bila sam na korak od naslova: Beograd, grad koji ne funkcioniše.

Kad čujem „javni“ odmah mi se sugeriše nastavak „…klozet“, jer nekako  u podsvijesti sve što je javno je svačije i ničije, prljavo, i iskoristivo samo u slučaju krajnje nužde. Ovo je samo utisak, subjektivna asocijacija. I ne samo moja. Pa ne bi bilo loše vidjeti zašto je tako.

Sve ovo pišem revoltirana situacijom da u podrumu zgrade u kojoj živim već šest dana curi voda, i da kao stanari, nismo uspjeli da pronađemo način da se sve to popravi, iako su naizgled nadležnosti i obaveze jasno podijeljene. Pritom, svi redovno plaćamo račun Infostana.

Ja sam o problemima na relaciji JKP Infostan - JKP Vodovod – JKP Toplane – JP Gradsko Stambeno već pisala, i na tren pomislila da je to izolovan slučaj, ali sad sam već sigurna da nije tako. Stvari sistemski ne valjaju, a ne postoji nikakva volja da se riješe. A i zašto bi?  Zaposleni u tim preduzećima primaju platu i ovako i onako. I misle da su malo plaćeni. I planiraju da, sa novim smanjenjem plate rade još manje i nekvalitetnije.  Jer im se može. Ima ih dovoljno mnogo da se može ćoškariti bez posljedica.

Dakle, konkretan slučaj izgleda ovako:

U mom ulazu je podstanica za grijanje vode za tri ulaza. Ulazna instalacija obuhvata dva ulaza vode u zgradu: Hladna voda (voda za piće) i Topla voda (isto hladna, tehnička voda, koja će biti zagrijana, i plaćamo je kao toplu, ali po potrošnji izmjerenoj na satu dok je još hladna). Obe ulazne cijevi imaju ventile i mjerače ispred zgrade. Do mjernog sata za cijev je nadležan Vodovod. Milimetar poslije sata – Gradsko Stambeno, ali samo do ulaska u podstanicu.  U podstanici je nadležna Toplana (JKP Beogradske elektrane). Kad cijev izađe iz podstanice, opet pripada Gradskom Stambenom, sve do ulaska u stan, kad je u nadležnosti stanara. Osim vertikala za grijanje i vertikala tople vode. One su toplanine, ali ne i cijevi do radijatora i radijatori – to pripada stanarima.

Ovo djeluje prilično jasno, sve dok se nešto ne desi. Najlakše je da se desi na onom dijelu za koji ja odgovaram, tj. u mom stanu, jer onda zovem majstora, platim i gotovo. Problem je kad se desi na zajedničkim instalacijama – jer za njih stanar ne smije privatno da organizuje radove, to pripada gradskom stambenom. I zato to plaćamo unaprijed i permanentno, kroz račun Infostana.

Evo, kako to izgleda u praksi:

Nedjelja.

Curi topla voda na ventilu u podrumu zgrade. Topla voda, nakon podstanice, znači Gradsko Stambeno. Zovem, i dobijam automatsku poruku da neradnim danom izvršavaju samo hitne intervencije, u šta spadaju curenje vode i lift. Obratim se na taj broj i dobijem odgovor jednog ljutitog na cijeli svijet jer radi nedjeljom:  Zatvorite vodu na ventilu ispred zgrade i zovite sutra posle devet! Prigodno se pobunim, ali dobijem odgovor da nedjeljom nema ekipa na terenu, i da zovem sutra kad bude. Pitam, mogu li ja onda vratiti poštaru račun Infostana ako nemam para, da donese kad budem imala, a on mi kaže: To što vi plaćate je ništa! I prekine vezu.

Izađem ispred zgrade, podignem (preteški) poklopac, siđem u podzemlje, i zavrnem „toplu“ vodu.  To naravno nije uspjelo, jer je neko već poslije 5 minuta odvrnuo, nedjelja je, ljudi hoće da se kupaju, a 90% i nije svjesno problema u podrumu.

Ponedjeljak.

Nekoliko nas zove, i dobijamo odgovor da je ekipa na terenu. Kad dođem s posla, sve je i dalje isto, voda curi i širi se podrumom. Majstori? Bili, pogledali i otišli.

Utorak.

Prijavljujemo i dalje. Ništa. Prebacuju nas sa broja na broj, nekakvi nadzorni organi zapisuju adresu, ekipa na terenu, voda i dalje curi. Neko od stanara postavlja improvizovani sistem da se voda odvodi dalje od podruma, tako da se sad sliva u otvor llifta i tu pravi „bazenčić“. Dok ne dođe do neke strujne instalacije. Pa da i EDB uključimo u igru. Zakon o održavanju stambenih zgrada? Čitao neko? Ništa, a?

Srijeda.

Zovem komunalnu inspekciju. Da, oni su nadležni za kontrolu rada komunalnih preduzeća. Zapisuju uredno sve i uzimaju moje podatke. I oni su javna služba, kao i komunalni policajci za koje su nas ubjeđivali da su nam neophodni, isti oni koji su prijetili mojoj ćerki da će je odvesti u stanicu, jer je zaboravila novčanik sa BusPlus karticom plaćenom za taj mjesec.  Pa hajde, da vidim kako će biti sad kad meni trebaju.

Četvtrak.

Ni inspekcije ni majstora. Zovemo i dalje. Majstori se pojavljuju, pogledaju i kažu: Mi ne možemo zamijeniti ventil ako se ne zatvori voda sa ulice, i voda iz podstanice. Ovo prvo je vodovod, a ovo drugo toplana. - Pa dobro, zovite ih da zatvore! – Ne možemo mi, mi smo privatna firma, samo uslužno radimo za Gradsko Stambeno, ali nemamo ništa sa ovima… ( Ovdje se već naslućuje mrtva petlja)

Petak. Kulminacija.

Zovem ponovo nadzorni organ u gradskom stambenom. Dolazi vikend, opet. Saznajem sljedeće:

-          Da su oni poslali ekipu i da ne mogu više od toga

-          Da postoje kvarovi koji ne mogu da se poprave zbog „više sile“

-          Da oni nemaju uticaj na znanje i rad izvođača, jer su to privatne firme sa kojima imaju ugovor

-          Da za pare sa kojima raspolažu ne mogu da nađu dobre majstore

-       Da moje naselje previše zakera (Vi na Galenici stalno imate neki problem, to je jer imate tu toplu vodu!)

Na ovo posljednje se složim da je u pravu, i da se baš bahatimo sa tom toplom vodom (koju inače plaćamo kao da svaki stan kupa slona, baš zbog tih curenja i kompletnog ispuštanja i ponovnog punjenja vode u radijatore svaki put) predložim da nam se isjeku cijevi za vodu i iskopa bunar ispred zgrade … tako će se sigurno otkloniti svaki rizik, a i više će odgovarati slici Srbije koja se stvara.

Dakle, ono što kao građanin, poreski obveznik pa samim tim i poslodavac svih tih javnih preduzeća želim da znam je:

-        Šta sve plaćam kroz račun Infostana (koji se inače ni za šta ne pitaju, oni su samo objedinjena naplata) – po stavkama, šta je šta, koju uslugu dobijam za taj novac i mogu li odustati od te usluge jer nisam zadovoljna i potražiti drugi servis.

-          Da li je 1500 evra koliko moj ulaz od 22 stana plaća godišnje za održavanje zgrade baš toliko malo? Ako jeste, da vidimo specifikaciju radova, pa da doplatimo. Ali da znamo da imamo kvalitetan servis. I pravovremen.

-          Koje su mi mogućnosti da se žalim na servise koje nisam birala nego su mi nametnuti ( ja i da hoću ne smijem dovesti majstora i platiti intervenciju na zajedničkoj infrastrukturi)?

A u međuvremenu, da otvorim i novu temu: Izgleda da će se novac koji mi firma uplaćuje za prevoz do posla ubuduće uplaćivati preduzeću Apex za BusPlus, a ja ću dobijati mjesečnu pretplatu, iako ne koristim javni gradski prevoz niti imam direktnu liniju između posla i stana, već idem autom, i sadašnji iznos koji dobijam mi pokriva oko polovine troška goriva, ali je barem nešto…

Za sad neću da koristim riječi tiranija, samovolja, … neću da mislim na ostala javna preduzeća i službe koje plaćam pod prisilom, neka ostane da sam loše spavala i da sam malo više nervozna ovih dana. Možda zato što i da kolima stignem negdje treba da kružim i čekam u uskim grlima, jer je pola grada zatvoreno zbog radova, iako su rokovi završetka istaknuti na tablama davno prošli.