Mnoge stvari u životu radimo automatski, što nas dovodi u zabludu da se pritom ne uključuje mozak. Na najnižem, fiziološkom nivou, naš mozak takođe ima različite “sektore” za različite operacije, tako da su i one, najobičnije radnje zapravo samo rezultat impulsa koji dolazi iz najprimitivnijeg dijela mozga. Neću širiti ovu temu, o tome su dosta pisali stručnjaci, krenuću samo od konstatacije da svaka naša radnja i reakcija dolazi “iz glave”. Iz toga je lako zaključiti da je teško bilo šta raditi dobro, ako nam je u glavi nered. A budući da je naša glava naša stvar, mi smo jedini koji smo za taj red ili nered odgovorni.
fotografija: sloanreview.mit.edu
Priznali to ili ne, svi mi pokušavamo,
stalno ili povremeno, da pronađemo „recept“ i „tajnu šifru“ , koja će nam
smiriti misli, odagnati brige, pomoći da prestanemo da ponavljamo iste
greške. Istina je da takvog recepta
nema, bar ne u smislu u kom moderni zapadni svijet posmatra ideju rješavanja
problema. Jedino što ima efekta je stalno podizanje svjesnosti, neprestana prisutnost u sadašnjosti, poznavanje
sebe i ljubav prema sebi koja se očituje kroz napore da poboljšamo svoje
psihofizičko zdravlje, jer je naše tijelo zapravo jedino što mi u ovom životu
imamo. A to podrazumijeva izvjesnu disciplinu u svakodnevnom životu.
Ovdje ću navesti lični primjer: U želji da
poboljšam svoju komunikaciju i bolje upravljam konfliktima, čitala sam o tome,
čak i išla na nekoliko seminara i radionica. Rezultat je bio da sam u nekim
situacijama jako dobro komunicirala i rješavala konflikte (pogotovo sam bila
dobar savjetnik!), ali neke druge su me potpuno izbacivale iz kolosjeka. Šta se
desilo? Ja sam zapravo našla „prečicu“ i u svojoj glavi napravila svojevrsnu
tabelu: Situacija – reakcija. U prepoznatim situacijama izvlačila sam model, i
to je palilo, ali kad bi se desilo neočekivano – ja zapravo nisam imala
suštinsku formulu za rješavanje bilo koje
situacije. Posebno onih gdje su bile upletene emocije.
Dakle, ono što želim naglasiti je da se
svjesnost ne postiže grčevitim razmišljanjem u stilu „ ja sam svjestan“ „ ja
sam prisutan“ , već nizom aktivnosti koje posrednim putem dovode do željenog
cilja.
Baveći se različitim stvarima, od onog što
mi je profesija, preko raznih radnih mjesta, projekata, hobija, interesovanja,
došla sam do zaključka da sve na svijetu zapravo funkcioniše na sličan način, i
da su obrasci isti, već hiljadama godina. Ljudi su dio prirode, i ponavljaju
njene obrasce, a tehnički sistemi su samo ljudski proizvodi postavljeni opet na
istim tim principima. (Ovdje slobodno mogu ustvrditi da i između ljudi i tehnike
postoji uzajamna razmjena energije, ali o tome neki drugi put).
Na osnovu toga, evo nekoliko važnih
principa koji sigurno donose rezultat, a rezultat je jasniji um, što će nam
otvoriti vrata da se svjesno suočimo sa svakom situacijom, i damo od sebe
najbolje. A to možemo samo ako nam je u glavi red. Ja to zovem higijena uma.
Pismenost. Naučite svoj jezik. Naučite ga dobro i pravilno.
Jezik je osnovni način da uobličimo svoje misli i da ih saopštimo. Nemogućnost da
se izrazimo stvara frustraciju. Danas srećem mnoge eksperte u svojim
disciplinama koji ne znaju gramatiku i pravopis, i to pravdaju „to nije bitno,
važno je da poznajem materiju“ . Ne slažem se. Ne govorim ovdje samo o
vidljivom efektu u smislu „nepismenog teksta“ , već o prethodnom koraku,
formulisanju vlastite ideje kroz riječi. Nadalje, neko ko ne poznaje svoj
jezik, ne može dobro naučiti ni strani, ni programski. Podižući pismenost i učeći razne finese svog
jezika, osjećamo kako nam se i misli obogaćuju. Ovo je proces, i traje čitav
život. Čitajte. Ispravljajte greške. Obogaćujte rječnik. Nema opravdanja za
nepismenost.
Životni
prostor.
Ja definitivno nisam neko kome je stan kao apoteka. Dakle, to nije ono što sam
htjela reći. Ali, ako već imate nered, neka to bude kreativni nered. Za
početak, riješite se svega što vam ne treba, i ne sakupljajte kao hrčak stare
novine, časopise, ambalaže. Bacite sve što ne koristite, jer zauzima prostor
koji vam treba. Gužva u ormarima pravi pritisak i u glavi. Nered koji gledate
svaki put povlači razmišljanje o neredu, i nedajte da vam to odvlači pažnju.
Neka vam u vidokrugu bude ono čime se tih dana bavite. Lično se oduševim kad negdje
vidim knjige i igračke. Sa druge strane, ne osjećam se baš prijatno u sterilno
sređenim stanovima, pa kad tražim papir i olovku, to potraje dok se nađe. Evo,
ja imam papire i olovke svuda nadohvat ruke. Nadam se da ste shvatili: riješite
se nereda koji guši, njegujte kreativni nered. Stan nije izložba namještaja.
Izgled. Nemojte nositi stvari u
kojima se ne osjećate dobro, čak i ako ste ih dobili od najdraže pokojne tetke
iz Australije. Ne namjeravam da apelujem na ličnu higijenu, ali ponekad i
pranje ruku pomogne da „speremo“ sa sebe negativnu energiju. Meni se često desi
da se poslije teškog razgovora ili neprijatnog događaja moram okupati. To
pomaže. Ne dajte da vam dan pokvari gledanje u vlastite neuredne nokte u sred
susreta koji vam je važan. Druge osobe to možda neće primjetiti, ali vi ćete se
osjećati loše, i čitav stav će vam biti takav. Ne povodite se za modom. Danas
gledam mnoge žene koje se muče u neudobnoj odjeći i obući. Kako pritom mogu o
bilo čemu pozitivno razmišljati?
Zdrava hrana
i fizička aktivnost. Bilo šta da napišem, biće suviše. Osim da ne postoji argument protiv.
Svuda oko nas su ljudi koji ne štede para i truda kad se pokvari auto. Kućni
ljubimci se uredno šetaju i hrane namjenskom hranom. Vidjela sam ženu koja
dramatizuje ako njen pas pojede pileću kost, a sama se naliva sa dva litra gaziranih
pića dnevno. Izgleda da postoje ljudi koji ne vole svoje tijelo i trude se da
ga upropaste što brže. Lagano samoubistvo. Nemojte biti među njima.
Borilačke
vještine. Joga.
Ovo nije sport. Ovo su vještine. Budući da dolaze uglavnom sa Istoka, nose i
komponentu vještine vladanja sobom, uspostavljanja jedinstva duha i tijela poštovanja druge osobe, čak i ako je
neprijatelj. Uključuju vrlo korisne tehnike pravilnog disanja i koncentracije.
Definitivno odličan način za čišćenje uma. Lično, ja sam otkrila aikido, i puno
mi pomaže, prvenstveno Ki komponenta. Istražujte, pronađite onu koja je
najbliža vama.
Meditacija. Ne mora biti istočnjačka. Ne
podrazumijeva udaljavanje od vlastite religije. Naprosto, bitno je naučiti se
tehnici potpunog smirivanja i sjedinjavanja sa svim što nas okružuje.
Meditacija može biti i potpuno odsustvo misli, može biti i molitva, može biti
transcedentiranje svijesti u ekstremitete... varijacije su razne. Nema veze sa
sektama. To je samo način kako da priđemo najbliže sebi. Vrlo koristan način.
Danas je nedjelja i ja nisam otkrila ništa
novo. Samo sam ponovila sve ono što je već poznato, ali mislim da nije naodmet.
Ima tu još dosta nepomenutog, pozitivan stav, osmjeh, druženje, porodica,
muzika... Svi dobro znamo šta je to što nas čini bistrijim i boljim. Ali,
ponekad to zahtjeva određeni trud. Izbjegavanjem tog truda, činimo sebi
ustupke, ugađamo sebi i trasiramo put za brže propadanje. Ono što je važno je
da je taj „trud“ koji nam iz pozicije nedjelovanja izgleda kao „teški rad“ ,
zaprovo najčešće potreban samo na početku. Kasnije, sve ove dobre navike idu
same od sebe, i pričinjavaju nam radost. Rezultat koji dobijemo čini svaki trud
svrsishodnim, a to je i suština našeg postojanja.
Нема коментара:
Постави коментар