Napraviću mali iskorak u svom blogovanju,
u odnosu na započete teme. Jer mislim da
je važno. Jer mislim da vrijeme ne radi za nas. Jer sam zabrinuta.
Kud god da krenem, šta god da podržim –
udarim u netransparentnost.
Moj utisak je da se ovom narodu (narod u
smislu građani = birači = poreski obveznici) ništa ne objašnjava. Samo nam se
serviraju konačna rješenja, koja ne djeluju uvijek logično. A ono što je u tom
slučaju logično je da će isti taj narod ( izmučen raznim prevarama, nepravdama,
zavjerama) zaključiti da je u pozadini svega opet neka korupcija. Lična korist.
Jer, ako zajedničke ne vidimo – mora da je lična. Što bi se nešto radilo, ako za
nekoga nema koristi?
Tri su elementa društva prepoznata kao
pokretači razvoja: intelektualci angažovani od države i kompanija, političari i
intelektualci frilenseri.
I pričaju, da citiram jednu koleginicu,
kao razvezani zvončići. Odaju utisak kao da su u stalnom sukobu i negiranju. A
ono što presuđuje je uvijek raspodjela moći.
Može li se ovo promijeniti? Može li se
napraviti zajednički front svih kojima je stalo da ovoj zemlji i njenim
građanima bude bolje? Može li postati zajednička obaveza da se u ovoj zemlji
živi bolje? Ili nam oni koje smo rodili nisu dovoljan motiv?
Ako se ovo ne promijeni, moja je
generacija uzalud živjela.
Нема коментара:
Постави коментар