Kad sam najsmješnija, meni uopšte
nije smiješno
Prijateljica ima običaj da mi
kaže: Lako je tebi, ti si slobodna! Ja sam ŠTA????
Dakle, u ovom , i samo ovom kontekstu to bi trebalo značiti da finansijski ne zavisim ni o kome, da sam od roditelja udaljena više od 300 km i bar jedan granični prelaz, da nemam burmu, da imam dijete, da sam zaposlena, stambeno obezbijeđena i mobilna. Znači, ipak pričamo o manifestaciji slobode, a ne o stanju duha. Ovo prvo uvijek lako možemo prodati kao imidž, dovoljno je da nisi u građanskom braku i da ti je plata barem preko dvije-tri prosječne srpske.
Kad se radi o slobodnom duhu, tu
je priča komplikovanija, sa tim se rodimo, a onda se vremenom brže ili sporije,
ta sloboda smanjuje. To ne mora značiti nužno frustraciju, jer često su
tamničari naše slobode stvari i ljudi koje volimo.
Kako sam iskopala to blago, da
postanem primjer slobode, mogu samo pokušati da objasnim. Priča je slična
mnogima, treba discipline i volje, podosta odricanja, i puno hrabrosti. Rijeđe
obične, klasične hrabrosti koju ispoljavamo kad se suočavamo sa poznatim
izazovima, a češće one koja u svojoj
manifestaciji djeluje kao neuroza, koja plaši i odbija i koju miješaju sa
inatom ili očajem.
Lična sloboda se, kao i svaka druga,
osvaja i brani. Za ovo prvo postoji milion načina. U procesu, uz sve ono što
sam maloprije napisala, a može i samo jednim napadom ludila. Može i
kombinacijom – radiš polako i planski, a kad vidiš da ne ide, ili ide sporo,
ili ide u pogrešnom pravcu, ustaneš i kažeš: “A u pm, dosta više toga!”,
ostaviš sve, uzmeš svoju zastavicu, i zabodeš je na drugo mjesto. I počneš od
nule. (Važna stvar, ne pokušavaj ništa sa slobodom ako nisi spreman za ovo).
Osvajanje slobode, sve u svemu, nije neka mnogo jaka stvar. Braniti je i zadržati jeste. To je toliko
velika stvar, da bih ja, brzopleto deklarisana kao slobodna, mogla slobodno
reći da je to nemoguće. Ali, takva jedna
konstatacija dodatno bi oneraspoložila već ionako sjeban ljudski rod, pa se
onda ta definicija slobode tegli i razvlači, i svašta se u nju trpa, pa i sami
njeni, kako rekoh, tamničari.
Toliko se razglavila ta
definicija, da se može čuti i ovo: Znam da sam vezan sa hiljadu stvari, ne
upravljam svojim životom – ali to je bila stvar mog slobodnog izbora da tako
živim – dakle sam slobodan.
Dobro. Neću se zaista upecati da
napišem osrednje loš tekst o onome o čemu su školovani i kompetentni pisali
knjige vijekovima unazad. Govorim samo iz svoje pozicije. Govorim o onome što
ja imam, i kako živim, a što može izgledati privlačno jer, ipak, ne zavisim ni
od koga, idem gdje hoću, radim šta hoću (nikad nisam dokučila šta ovo “zaista”
znači, poražavajuće mi je da mnogi pod tim podrazumijevaju “prenoćiti u tuđem
krevetu”), imam krov nad glavom, i pored svega toga, uvijek sam vesela i
nasmijana. I znam i druge da nasmijem. Smiješna, takoreći.
Dakle, ako je osvajanje slobode
bio trening za disciplinu, odricanje, volju i hrabrost, čuvanje iste je čista
mizerija i trošak. Da, dobro ste
pročitali. Ništa ne košta toliko kao braniti slobodu. Prvo novca (što
implicira stalnu obavezu da se isti zarađuje, a to je već gubljenje slobode na
nekom polju). Prva linija odbrane u napadima na lični život je materijalna
nadoknada. Važi i za roditelje. Nekad naročito za roditelje. A ako se jednom
upecaš da se rasipaš okolo poklonima i davanjima (u zamjenu za nepostavljanje
pitanja i nedavanje savjeta) – računaj da si postavio standard, i da to ubuduće
funkcioniše kao porez. Naravno, slobodan si da prestaneš sa tim, ali ova aždaja
ima i drugu glavu – emotivne ucjene. Ovdje
se tek naplaćaš. S kamatom.
O da, nema ništa ljepše od
ljubavi, još kad bi mogli i na tu slobodu barem slično da gledamo. Ali, ljubav
je nova tema i još jedna od stvari o kojoj su nas pogrešno učili u smislu da se
posmatra kroz reciprocitete i materijalizovane ekvivalente. Dakle, ljudi su
omudrjeli, znaju za prava i slobode i rijetko se može eksplicitno čuti : Ako me
voliš ti ćeš…. Šta vrijedi što se ne izgovara, kad zlokobna rečenica izbija iz
svakog poteza i pokreta. I podrazumijeva da ako ne uradiš tako, nešto sa
ljubavi nije u redu. To mi je najgori
dio. Mislim da volim najbolje na svijetu. Bez uslovljavanja, bez zahtjeva, bez
varanja, skrivanja i pretvaranja. Ali
ne. To ne ide tako, to je smiješno. Ja sam smiješna, i moja je ljubav smiješna.
To, jednostavno, nije ozbiljno (opet ne znam šta znači).
Ovdje se uputstvo opet vraća na
lekciju o osvajanju, epizoda “napad ludila”. Onda rastjeraš sve oko sebe. Jer,
sloboda je važnija. Onda si sam i jedno vrijeme sjeban. Onda shvatiš da nisi
sam, jer si slobodan, i u harmoniji sa
svijetom (ovdje opet potrošiš brdo para
na motivacionu literaturu, jogu, treninge, putovanja). Onda poslije nekog
vremena shvatiš da nisi ni toliko sjeban, jer ti niko ne govori šta da radiš, a
to je baš kul.
Onda se sjetiš roditelja, i nešto
ti bude žao. Ili nekog sličnog, nekog koga voliš. Ponekad naiđe neko tako drag da poželiš da budeš
vezan. Pružiš prst, i osjećaš kako za rukom ideš i ti, da opet budeš progutan.
Toplo ti je, voljen si, i za neko vrijeme opet plaćaš da izađeš….
Zbog svega ovoga, potpuno
razumijem ljude koji na slobodu ne daju ni pet para. Više vole svoje kaveze, i
nemaju problem da to priznaju. Najgore je onima koji ne vole svoje kaveze, ali
nisu u stanju da se pogode za cijenu i samo kukaju. I lakonski izjave: A tebi je lako….
Da rezimiram. Nisam slobodna
toliko koliko se misli. Niti to želim. Ja samo volim svoj život. I svoje
odluke, i svoje slobode i neslobode. Volim svoje “pusti me” i “veži me”, i znam
da ih malo ko razumije, pomirila sam se sa tim.
Sloboda novog vijeka je nešto
drugo. Nešto za šta treba da budeš dobrostojeći bezosjećajni skot. I da ti ne
smeta što si usamljen.
E sad još jednom da pročitam. :)
ОдговориИзбришиSloboda je stvar uma. Nasuprot tebe, imam burmu (ustvari nemam više, ali to je neka druga priča), udata jesam i bez burme, :) finansijski sam obezbeđena, što ima svoju cenu koju plaćamo i deca i Ivan i ja zato što smo često razdvojeni, nezaposlena, sa troje sitne dece, većinu vremena sam i mama i tata i sve ostalo, odvojena od roditelja i sve ostale rodbine, ponovo i mobilna (imam auto)... kada neko sa strane pogleda sve to nikako ne bi mogao da kaže "Ona je slobodna", mada vrlo često znaju da kažu: "Lako je tebi.", ali ne usuđuju se da kažu i onaj drugi deo "... ti si slobodna.", a ja to zaista jesam. E to kako jesam, verovatno je bolje da napišem ceo blog post da bih objasnila. :) Mnogo volim tvoje tekstove, način razmišljanja i poglede na život.
ОдговориИзбришиU svemu se razumijemo ti i ja. To je između ostalog i zbog toga što nismo ni trenule pred "težim putem" i što ne pokušavamo biti neko drugi. Na sreću, ima još takvih ljudi, pa sve ima smisla :)
ОдговориИзбришиRadujem se što te imam u svom životu na bilo koji način, jer ljudi kao ti oplemenjuju druge ljude, tj. one ljude koji žele da vide, čuju ili bar pokušavaju da razumeju. Sigurna sam da bi mnogi rekli da nismo normalne, zbog koječega, ali u tom slučaju mogu samo da nas poljube u dupe. :) Naravno da sve ima smisla.
ОдговориИзбришиSloboda, kao individualan cin, svakog coveka je prica ili opravdanje za svakog pojedinca. Ja ih delim na svesne i nikako svesne. U mom slucaju kreiranja slobode, ima i uspeha ali i onog drugog... ali znas ti mene, vec:-) Hvala ti draga na divnom pisaniju:-) tra la la
ОдговориИзбриши