Ako vidiš neki život da bježi - uhvati ga, meni je utekao!

Hvala Bogu, pa ovo nije moja rečenica! Ja sam sa svojim životom u čvrstom zagrljaju, ali nikako ne onom statičnom, pa ponekad više liči na rvanje. Ali držimo se i ne odvajamo.

Premda, ponekad mi se tako izoštri moje treće oko, pa vidim oko sebe gomilu zalutalih, besciljno lebdećih života, bez sumnje izgubljenih, zaturenih, odbjeglih, odvojenih od vlasnika, prepuštenih svemu i ničemu.  I čini mi se da ih je sve više, i da ćemo se jedva kretati kroz njih.  A tako su lijepi, svi ti potencijali, ljubilice, svađalice, pobjednici, trkači, lovci, lovine, pronalazači, pustolovi, pobjegulje, maštalice, praštalice, posmatrači, pokretači, presretači, čekalice, pratilice, mazilice, smijalice, usmjerivači, usporavači, zaboravljači, sjećalice, divilice, hranilice, pozeri, pogađači, zasmijači, pričalice, tapkalice, zapjevači, zagledači, preokretači... toliko toga što je moglo biti – a nije.

Reklo bi se, nije mala stvar da ti pobjegne vlastiti život, ali  kako onda da se to tako često dešava? Jedan od razloga je što su ljudi tako loši sa brojevima. Katastrofalno loši. Pa misle da je sedamdeset, osamdeset, sto godina nešto. Da je to bog zna kakvo široko i dugačko poljanče u vremenu  (iako: „Nije život što i poljem preći“) , pa tu ima prostora za kojekakve pokušaje, strahove i oklijevanja. I odustajanja. Neću da opet tumačim opšta mjesta  (iako školovane žene često iskoriste tu svoju osobinu da bi svako naklapanje nazvale pametovanjem) šta je čemu relativno, već ću odmah preći na stvar.

Za ljude koji loše stoje s brojevima, postoji  stohiljadamiliona ( treba zaštititi ovu riječ kao nacionalni raritet) načina da vam život zbriše. Dakle, pravi život bježi dok mi:

-          Gledamo španske ( turske, indijske...) serije, i  konzumiramo ostali srodni šund

-          Plašimo se i štitimo od raznih bolesti koje nam se najvjerovatnije nikad neće dogoditi

-          Punimo kuću predmetima bez ili sa malo upotrebne vrijednosti

-          Dozvoljavamo da se upecamo na politiku

-          Spavamo više nego što je potrebno

-          Analiziramo prošlost

-          Gatamo budućnost

-          Brinemo zbog (opet) događaja koji nam se nikad neće desiti

-          ...

Spisak je neiscrpan, dobra je vježba svaki dan dodati po dvije stavke.  Nego, da ne propustim prve dvije, koje su trebale stajati na samom početku a to su:

-          Živimo živote drugih ljudi

-          Živimo život po mjeri drugih ljudi

Eto, dosta od mene za danas,  imam ja još štošta da uradim do spavanja, a i svaki put kad počnem da dijelim savjete, moj se život počne koprcati i migoljiti. Idem da ga zgrabim jače, riješila sam da se bar sto godina ne razdvajamo,  a sto godina, to je jako, jako kratko , nećete mi zamjeriti što nemam puno vremena za vas... 

Tražila sam zgodnu ilustraciju za ovaj tekst, ne nađoh, pa se sjetih džokera, ONA je prava slika uz svaku priču pod Suncem.

              hqwallbase.com Monica Bellucci