27.6.14

Ovo nije moj blues

-          Vječnost uopšte ne mari za moje kočije!
-          Zašto si to rekla?
-          Ne znam, imam osjećaj da se uzalud krećem, da možda treba da zastanem...
-          Netačno! Nisi iskrena. Zaljubljuješ se Doroti?
-          Otkud ti to?
-         Pa uvijek kad se zaljubljuješ ti usporavaš, i počinješ da lažeš sebe. Nemoj to raditi, ti si srećna samo u pokretu, i nemoj se zavaravati da je drugačije. Nema smisla da usporavaš da bi neko mogao da te slijedi.
-          A šta imam od jurnjave?
-          Sebe u pokretu. Osim ako se nisi uplašila?
-          Uplašila?
-       Da, uplašila da ćeš jednom ostati sama, i onda si spremna da već sad pristaneš da se osakatiš, zarad nečeg u budućnosti što se možda neće nikad desiti.  Pade mi na pamet jedan film, gdje jedna crna prostitutka kaže: Zašto se brinuti o nečemu što može da te ubije za deset godina, kad ima toliko toga što može da te ubije sada.
-          Zašto ljudi psuju?
-       To što si promijenila temu shvatiću kao tvoje pristajanje na moje objašnjenje. Ne znam zašto ljudi psuju, vjerovatno iz istog razloga iz kog i plaču.
-          Ja mnogo psujem...
-          Ponekad, ali nije to najgore. Kod tebe je to simpatično, ti isprobavaš ljude koliko se daju šokirati.
-          Sad me zajebavaš.
-          Naravno, ne da mi se objašnjavati zašto psuješ. Kao i za mnoge druge stvari koje radiš i izgovaraš. To su tvoji načini da izdominiraš situacijom, ili čak da se nekom svidiš spuštajući se na razinu prostog puka. Ali to zaista nije važno. Druge me stvari brinu.
-          Na primjer?
-          Zašto ne spavaš?
-          Pa zar ne reče maloprije da sam srećna samo u pokretu?
-          Ih! Blijedo. Umiješ ti i bolje.
-          Umorila sam se od toga da stalno budem bolja.
-          Definitivno se zaljubljuješ.
-          Pa valjda bih znala da je tako? Osjećam se potpuno...obično.
-        Ne daš se, riječi su ti kao kockice leda. Da mi je samo znati, kakva je to vatra unutra, kad su je morali u toliki led okovati!





21.6.14

Svijetovi

-Ne znam koliko dugo je to “odavno”
Ali čini mi se
Stoljećima živimo ovdje
Na dnu mora
Pijesak što se kreće je loš oslonac
Otežava računanje i upoređivanje
Nego
Šta misliš, hoće li mi se uzeti za zlo
Ako kažem da želim vidjeti Sunce?

-Hoće.