Jedna od najljepših priča koje
znam ide otprilike ovako:
U jednom
afričkom selu živjela je žena koja nije mogla roditi dijete. A očajnički ga je
željela. Toliko, da je ta želja zaslijepila njezin um za sve ostalo. U istom
selu živjela je žena čija je kuća bila puna djece. I pored toga, nosila je pod
srcem još jedno. I kad ga je donijela na svijet, žena iz prvog dijela priče, zaslijepljena svojom
željom, privuče se noću i ukrade novorođenče. Sutradan razglasi da se porodila,
poslije toliko čekanja.
Prava majka je prepoznala svoju
bebu, i neutješna molila ovu da joj ga
vrati. Nerotkinja se na to oglušila, otjerala je, i dalje tvrdila da je dijete njezino. I tako
svakog dana. Prava majka je slomljenog srca i otežalih dojki otišla da potraži
pomoć od poglavice. Poglavica sazove selo, i kaže ovako:
Budući da obje žene tvrde da je
dijete njihovo, jedini način koji znam je da uzmu bebu za ruke i noge, i vuku
svaka na svoju stranu, pa koja pretegne – njezino je.
Žene uzmu dijete; majka povuče bojažljivo, a nerotkinja svom
snagom svoga zla i zavisti. Dijete zaplače, i prava majka ga istog momenta
pusti i sruši se na zemlju od bola. Nerotkinja pobjedonosno podiže uplakano dijete,
kao kakav pehar.
Međutim, mudri poglavica joj uzme
dijete, dade ga pravoj majci, a zlicu protjera iz sela.
Ovo je priča sa srećnim krajem,
ali i priča o naravima. Svi smo mi jedna od tih žena. Neko pušta prije, neko
kasnije, neko nikad, ni pod cijenu velikog bola drugog bića. Treba se dobro
zamisliti nad ovim: kolika je cijena naše upornosti, i isplati li se ona
ukoliko će time neko biti povrijeđen?
Interesantno u ovoj priči je da
ona ima više varijanti u različitim kulturama, ali uvijek su njeni akteri žene.
Zamišljena nad tim, zaključila sam da muškarci zapravo nisu tipični za ovu
paradigmu. Oni ne samo da puštaju, već imaju i prirodnu averziju prema svakom
konfliktu. ( Izuzeci potvrđuju pravilo). U tome leži možda dio istine o muškim
lažima, toj neiscrpnoj temi i duboko ukorijenjenoj pretpostavci.
Ne uvijek, ali često, muškarci
lažu da bi izbjegli sukob, i poštedjeli bola, brige, sumnje, ispitivanja.
Neću objašnjavati dalje, jer ja želim da moje blogove čita i muški
svijet. A ako je predugačko, oni će brzo
odustati . Dakle, ja rekoh svoje.
Нема коментара:
Постави коментар