Za tradicionalno pletenje je
potrebno imati dvije igle. Obično se zovu pletaće, i označene su brojevima,
koji konvencionalno označavaju dijametar poprečnog presjeka, ili što bi se u narodu
reklo: fi. Obično se debljina igala određuje prema debljini vunice ili konca.
Postoji opet i varijanta sa pet igala, te se koriste za čarape ili rukavice,
odnosno sve što se, da tako kažem “ukrug” plete. Ima i treća varijanta,
takozvana “okrugla” igla, koja zapravo i nije okrugla, već su to dvije igle
spojene silikonskom trakom, što omogućava da se plete bez premetanja radne igle
iz lijeve u desnu i okretanja pletiva.
Da bi se započelo, prepočelo,
otpočelo, potrebno je postaviti prvi red petlji ili očica, za to je potrebna
jedna igla i jedna ruka i to se negdje zove i nametanje.
Od toga sve počinje. Svaka analogija sa
sociološkim pojmovima je ovdje skoro namjerna, jer teško je misliti na
pletenje, a ne pomisliti na sve riječi koje su iz te, po svojoj izvornoj
prirodi, korisne i pozitivne aktivnosti nastale.
Pa tako imamo zaplet i rasplet, zaplitanje,
rasplitanje, preplitanje, splitanje, uplitanje, spletenost, upletenost, prepletenost,
saplitanje, spletkarenje, pletenica, plot ; kaže se zatim i oplesti po nekome, uplesti, plesti mrežu, saplesti, zaplesti se . Pletu se
zatim i košare, ograde i kose. Plete se luk i paprika u vijence. Plete se i
ivanjsko cvijeće.
Dobro je onome koji drži igle u
svojim rukama, ali će se teško izvući onaj oko koga se plete mreža. Ponekad je teško ne uplitati se, a plesti tu
i tamo još se kaže i spletkariti. Najgore je kad te neko tek onako oplete, a
nekad je jako teško rasplesti sve to.
Plete se priča, san je ispleten
od tankih niti, pletu se misli, a događaji se prepliću. I sve je tako
zapleteno.
Sanovnik razlikuje situacije da li plete onaj koji sanja - to znači da će trud uroditi plodom, ili gleda drugog kako plete - to znači prevaru.
izvor: www.samsvojmastor.com
Нема коментара:
Постави коментар