Zašto politizujemo svaki uspeh – pita se predsednik Atletskog saveza Veselin Jevrosimović
Nije mi bila namjera da se na ovom mjestu bavim politikom,
ali izgleda da je zabluda da se u modernom dobu bilo šta može desiti bez upliva
politike.
Ovo pišem iziritirana pojedinim reakcijama, i odmah naglašavam,
biću emotivna, ali ću se takođe truditi da budem i objektivna.
Dakle, Asmir Kolašinac, medalje, himna , zastava... i opet
politika. tekst članka
Izvor: Mozzart sport
I samo se pitam: Hoće
li već jednom na ovim prostorima prestati prebrojavanje krvnih zrnaca? Hoće li
se dozvoliti individualnost svakome, da bude ono što želi, da voli ono što
voli, i da može da se slobodno izrazi u smislu svega što voli i čemu pripada?
Kome je u interesu da se konstantno truju mlade generacije, da se zbunjuju i
indoktrinišu mladi ljudi? Da se težak i naporan rad pojedinca koji na kraju
rezultuje (nacionalnim) uspjehom u svijetu, politizuje i omalovažava po
tabloidima. Ovdje me posebno boli to što sam za Asmira sigurna da se radi o
skromnom i dobrom mladiću, koji je svoj uspjeh najviše sam zaslužan, iako se u
svakom intervjuu zdušno i neprestano nekom zahvaljuje. To je stvar kućnog
odgoja, pa time još jedan plus.
Istaknuti srpski sportista, okitio se zlatom, i u sportskom
duhu podigao srpsku zastavu. Treba da budemo srećni i ponosni. Da li je oko
pojasa imao zastavu Sandžaka, Sjenice, Novog Sada, ili peškir koji mu je prije
puta spakovala djevojka... ej, bre???
Pa širom svijeta sportisti pored nacionalnih iznose i simbole koji za njih imaju ličnu vrijednost. Time pokazuju da su i oni ljudi od krvi i mesa, sa ljubavima, strahovima, vjerovanjima. Time zahvaljuju za podršku i pomoć.
On se osjeća dijelom Sandžaka, isto kao što sam se ja
osjećala dijelom Like, Srpske Krajine ... nekad. I ne daj Bože nikom više da se osjeća kao ja
danas, u vezi tog dijela istorije. Ne smijemo više ponavljati te greške. Meni
su potpuno jasne sve te nacionalne i lokal patriotske emocije, i potpuno ih
odobravam. I tu treba staviti tačku na to. Sve više od toga, a na tabloidan
način, proizvešće kontraefekat, i tjeraće nas u ponovne mržnje, koje nećemo
znati objasniti, ali ćemo ih tim neznanjem hraniti. Posebno što ne bismo bili tako agilni u osudi da je neki Srbin iz svijeta pored države za koju se takmiči imao i srpsku zastavu. To bi bilo ok. To i jeste ok. Ali, i ovo je, isto tako.
Problem nastaje u tački gdje se zamjenjuju teze. Svako
protivdržavno i protivustavno djelovanje treba krivično goniti i kažnjavati u
skladu sa Zakonom. To je nesporno. Ovdje toga nema. Molim dušebrižnike da svoje
slobodno vrijeme i energiju za kritikovanje i pronalaženje zavjera usmjere na
drugu stranu. U ovoj državi ima puno realnih neprijatelja. Asmir nam nije otrovao hranu, Asmir nam je donio zlato.
Za državne poslove smo delegirali predstavnike u Skupštinu.
Ako nam nisu dobri, mijenjaćemo izbor. Ali, Država smo mi, i kakve odnose
gradimo, u takvom okruženju ćemo živjeti.
Ja želim državu građana koji će se u Srbiji
osjećati dobro i slobodno, vjerujem da to želimo svi, a to je i naš zajednički
zadatak. Poštovanje. Poštovanje.
Poštovanje. Onda će Srbija biti lijepa i ponosna, i niko neće željeti da ode iz nje.
I još jednom čestitke Asmiru, i još jednom da ponovim,
uvjerena sam da je ovaj mladić iz Sjenice sto trideset kilograma čistog srca!
Izvor: e-kapija
Нема коментара:
Постави коментар