3.3.13

Srce iz Sjenice


Zašto politizujemo svaki uspeh – pita se predsednik Atletskog saveza Veselin Jevrosimović

Nije mi bila namjera da se na ovom mjestu bavim politikom, ali izgleda da je zabluda da se u modernom dobu bilo šta može desiti bez upliva politike.
Ovo pišem iziritirana pojedinim reakcijama, i odmah naglašavam, biću emotivna, ali ću se takođe truditi da budem i objektivna.
Dakle, Asmir Kolašinac, medalje, himna , zastava... i opet politika. tekst članka
Izvor: Mozzart sport
I samo se pitam: Hoće li već jednom na ovim prostorima prestati prebrojavanje krvnih zrnaca? Hoće li se dozvoliti individualnost svakome, da bude ono što želi, da voli ono što voli, i da može da se slobodno izrazi u smislu svega što voli i čemu pripada? Kome je u interesu da se konstantno truju mlade generacije, da se zbunjuju i indoktrinišu mladi ljudi? Da se težak i naporan rad pojedinca koji na kraju rezultuje (nacionalnim) uspjehom u svijetu, politizuje i omalovažava po tabloidima. Ovdje me posebno boli to što sam za Asmira sigurna da se radi o skromnom i dobrom mladiću, koji je svoj uspjeh najviše sam zaslužan, iako se u svakom intervjuu zdušno i neprestano nekom zahvaljuje. To je stvar kućnog odgoja, pa time još jedan plus.

Istaknuti srpski sportista, okitio se zlatom, i u sportskom duhu podigao srpsku zastavu. Treba da budemo srećni i ponosni. Da li je oko pojasa imao zastavu Sandžaka, Sjenice, Novog Sada, ili peškir koji mu je prije puta spakovala djevojka... ej, bre???
Pa širom svijeta sportisti pored nacionalnih iznose i simbole koji za njih imaju ličnu vrijednost. Time pokazuju da su i oni ljudi od krvi i mesa, sa ljubavima, strahovima, vjerovanjima. Time zahvaljuju za podršku i pomoć.

On se osjeća dijelom Sandžaka, isto kao što sam se ja osjećala dijelom Like, Srpske Krajine ... nekad.  I ne daj Bože nikom više da se osjeća kao ja danas, u vezi tog dijela istorije. Ne smijemo više ponavljati te greške. Meni su potpuno jasne sve te nacionalne i lokal patriotske emocije, i potpuno ih odobravam. I tu treba staviti tačku na to. Sve više od toga, a na tabloidan način, proizvešće kontraefekat, i tjeraće nas u ponovne mržnje, koje nećemo znati objasniti, ali ćemo ih tim neznanjem hraniti. Posebno što ne bismo bili tako agilni u osudi da je neki Srbin iz svijeta pored države za koju se takmiči imao i srpsku zastavu. To bi bilo ok. To i jeste ok. Ali, i ovo je, isto tako.

Problem nastaje u tački gdje se zamjenjuju teze. Svako protivdržavno i protivustavno djelovanje treba krivično goniti i kažnjavati u skladu sa Zakonom. To je nesporno. Ovdje toga nema. Molim dušebrižnike da svoje slobodno vrijeme i energiju za kritikovanje i pronalaženje zavjera usmjere na drugu stranu. U ovoj državi ima puno realnih neprijatelja.  Asmir nam nije otrovao hranu,  Asmir nam je donio zlato.
Za državne poslove smo delegirali predstavnike u Skupštinu. Ako nam nisu dobri, mijenjaćemo izbor. Ali, Država smo mi, i kakve odnose gradimo, u takvom okruženju ćemo živjeti. 
Ja želim državu građana koji će se u Srbiji osjećati dobro i slobodno, vjerujem da to želimo svi, a to je i naš zajednički zadatak.  Poštovanje. Poštovanje. Poštovanje. Onda će Srbija biti lijepa i ponosna, i niko neće željeti da ode iz nje.
I još jednom čestitke Asmiru, i još jednom da ponovim, uvjerena sam da je ovaj mladić iz Sjenice sto trideset kilograma čistog srca!

Izvor: e-kapija

Нема коментара:

Постави коментар